|
ŠKOLSTVO U TUHLJU
Počeci školstva u Tuhlju vezani su uz podučavanje vjeronauka koje su vršili župnici i kapelani.
Tuheljski župnik Juraj Prekrit 1687. godine privatno je podučavao đake. Prvi učenik u Tuhlju bio je
Turčin kojeg je podučavao tuheljski župnik. Kapelan Mijo Jurčić podučavao je abecedu tri siromašna
učenika 1692. godine. Služba učitelja kasnije je spojena s orguljarenjem i crkvenim pjevanjem. Svo
podučavanje je u to vrijeme bilo prepušteno dobroj volji župnika i kapelana.
Pravi počeci organiziranog školskog podučavanja vezani su uz pripovijedanje starih mještana. Organizirano
podučavanje počinje nešto prije 1840. godine. Po pričanju prva škola nalazila se pored kapele Sv. Josipa
iznad Tuhlja. Učitelj je bio tadašnji bilježnik Varović. Budući da je ta zgrada bila mala, kupljena je
drvena zgrada i smještena u Pristavu ( današnja Kroflinova štala). Broj učenika bio je u stalnom porastu
pa je postojala potreba gradnje nove zgrade. Izgrađena je nova drvena zgrada pored crkve koja je službeno
otvorena 7. siječnja 1847. godine uz nazočnost crkvenih i državnih vlasti. Tadašnji župnik Vilim Sorg bio
je najveći promicatelj i dobrotvor škole.
Tuheljski učitelji godinama su vodili Školsku spomenicu koja je sačuvana do danas. Prema zapisu iz Školske
spomenice 1876. godine u školi je radio jedan učitelj, Fabijan Milan koji je bio i orguljaš. Dobio je stan
i nešto zemlje uz redovitu plaću od 600 forinti. Učitelj je osim plaće imao pravo godišnjeg ubiranja mošta
od mještana. Školu su pohađale djevojčice i dječaci zajedno, a organizirala se poludnevna obuka djece. Od
1878. godine škola je proglašena djevojačkom i dječačkom te su u njoj osim učitelja radile i tri
učiteljice.
Broj djece koja su pohađala školu stalno je rastao. Zato se od 1888. godine počelo razmišljati o gradnji
nove i veće školske zgrade. Završena je u rujnu 1889. godine, a gradnja je stajala 11 000 forinti. Nastava
se počela odvijati u školi 1. listopada 1890. godine. Te godine su djeca iz Kumrovca i okolnih sela počela
pohađati novootvorenu školu u Kumrovcu.
Broj učenika zabilježen je prvi put 1893. godine, a bilo ih je 344. Godinu dana kasnije zabilježen je
točan broj učenika po razredima. Bilo je sedam razreda, prvi, drugi i treći razred, četvrti opetovnice 1.
i 2. godišta, te I. i II. tečaj opetovnice. Dječaka je bilo 252, djevojčica 173, dakle ukupno 425 đaka.
Kasnije je broj djece koji su trebali pohađati školu varirao. Tako je zabilježeno da 1920. godine zbog
pomanjkanja prostora školu nije moglo pohađati 670 obveznika. Zatraženo je od Povjerenstva za prosvjetu i
vjeru da se škola proširi u četverorazrednu jer ima 1074 obveznika. Ista situacija ponavljala se još
nekoliko godina. Broj školskih obveznika bio je oko 1000, a moglo se upisati oko 400 učenika. Zato je
1922. godine u kući Stjepana Matečića u Pristavi otvorena jednorazredna škola, a obitelj Matečić dobivala
je za najam prostora. Učiteljica u Pristavi bila je Milka Šurina iz Tuhlja. Dvorazredna škola u Tuhlju
proširena je u trorazrednu. Cvijeta Zabukošek iz Tuhlja imenovana je učiteljicom. U stanu učiteljice
Marije Pukljak bila je osnovana čitaonica zalaganjem općinskog blagajnika Dragutina Hercigonje. 1927.
godine zatraženo je da škola postane šestorazredna i postavljaju se još dva učitelja. 1928. godine odlukom
Oblasnog odbora iz Zagreba nadograđene su još dvije učionice, a obovljena je i cijela zgrada. Od 1930.
godine zbog velikog broja učenika (595) nastava u školi odvija se u dvije smjene.
Za vrijeme trajanja 2. svjetskog rata stanovništvo je osiromašilo i povećao se broj gladnih.
Roditelji su molili da ne šalju djecu u školu jer ih ne mogu opremati. Skupoća je velika, u školi su česte
promjene učitelja, koji nemaju stanove i željno čekaju da napuste mjesto. Škola nema dovoljno ogrijeva pa
se nastava zimi prekida.
Poslije 2. svjetskog rata škola postaje osmogodišnja. U školi je ukinuta nastava vjeronauka. Po podacima
iz 1955/56. godine u školi je bilo 464 učenika raspoređenih u 12 razrednih odjela, a radilo je 11
nastavnika. U osmom je razredu bilo samo šest učenika, a kad su započeli prvi razred bilo ih je 135.
U školi je radila radionica koja je izrađivala nastavna sredstva, a formiran je tamburaški zbor pod
vodstvom Petra Kutnjaka.
Broj učenika i razrednih odjela postupno raste, a isto tako i broj prosvjetnih djelatnika. Uvodi se i
strani jezik - njemački. Školske godine 1961/62. u školi radi 14 nastavnika u 12 razreda, šest nižih i
šest viših. Uređeno je školsko igralište i opremljena školska radionica. Školska zgrada je u lošem stanju
kao i namještaj u njoj. 1966/67. Izrađuju se planovi za adaptaciju zgrade i izgradnje sanitarnog čvora.
Tri su godine trajali radovi na uređenju. Počela je izgradnja košarkaškog igrališta. Broj učenika škole
kreće se oko 350, a raspoređeni su u dvanaest odjela.
1974. godine donosi se odluka o izgradnji nove školske zgrade zbog dotrajalosti postojeće. Postupno se
uređuje stara zgrada kako bi se mogla sigurno odvijati nastava dok se ne osiguraju sredstva za gradnju
nove zgrade. 1981. godine započela je izgradnja novog dijela školskog prostora i preuređenje starog
dijela škole kako bi se prilagodilo kabinetskoj nastavi. Radovi su dovršeni i zgrada je otvorena za Dan
škole 1982. godine.
Od 1984. godine rad u školi se reorganizira zbog manjeg broja učenika. Svi učenici pohađaju nastavu u
jednom turnusu. Nakon demokratskih promjena u školu se 1990. godine ponovno uvodi vjeronauk. Za vrijeme
domovinskog rata od 1991. do 1994. godine u školu dolaze i polaze nastavu učenici prognanici te učenici
izbjeglice i Bosne i Hercegovine.
1992. godine škola je dobila naziv Lijepa naša Tuhelj.
Broj djece u školi svake se godine postupno smanjuje. Danas je u školi 168 učenika koji su raspoređeni u
osam odjela. Škola radi u jednoj smjeni. Organiziran je prijevoz učenika kako bi sigurno stigli od kuće
do škole. Kontinuirano se radi na poboljšenju uvjeta i kvalitete rada s učenicima. Nastavu obavlja 17
učitelja. Uče se dva strana jezika, njemački i engleski, a uvedeno je učenje informatike. Škola se nastoji
što bolje opremiti i nastava osuvremeniti kako bi učenici stekli što kvalitetnije spoznaje za budući život
čemu doprinose svi djelatnici škole. Sve veće aktivnosti u mjestu organiziraju se u suradnji s školom, a
škola svojim programima doprinosi razvoju kulture mjesta.
|
