 |
 |
POVIJEST TUHLJA
O Tuhlju, plemićkom gradu Cesargradu i njegovom vlastelinstvu, kojem je i Tuhelj pripadao, nije ostalo
sačuvano puno pisanih izvora, tako da ovaj prostor u povijesnom pogledu i dan danas predstavlja veliku
nepoznanicu. Oskudni podaci za razdoblje srednjeg vijeka otežavaju konkretiziranje povijesne slike našeg
mjesta.
Intenziviranje života na području Zagorja započinje znatnije tek od 14. stoljeća zahvaljujući, prije
svega, vlasti Anžuvinske dinastije i njezinim inicijativama u ekonomskoj i fiskalnoj politici. Čini se
da bi u ovo vrijeme trebalo staviti i gradnju Cesargrada, važne točke na granici prema Njemačkom
Carstvu oko kojega će se organizirati najveće vlastelinstvo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kojeg je i
Tuhelj sastavni dio. Tijekom 14.stoljeća na području Zagorja već je organizirana mreža župa procesom
koji je završen krajem 13. stoljeća. Stvaranje mreže župa, odnosno arhiđakonata, na tom području
svjedoči o pojačanoj urbanizaciji navedenog prostora. Osnivanje župa bilo je povezano s dvjema
činjenicama: s porastom broja stanovnika na području gdje se župa osnivala i s određenim stupnjem
teritorijalne organizacije. Područje Tuhlja, kao i čitavo Zagorje uz rijeku Sutlu, pripadalo je
Vrbovečkom arhiđakonatu. U prvom popisu župa Zagrebačke biskupije 1334. u sastavu Vrbovečkog
arhiđakonata spominju se samo 3 župe (Sv. Vid, Sv. Katarina u Zagorskim Selima i Sv. Juraj kod Sutle)
među kojima se ne spominje župa u Tuhlju. Najstariji spomen samog mjesta Tuhelj datira iz 1402.
godine. Naime, 21. listopada* iste godine, Adam Usk, sudac Apostolskog sudišta presudio je svećeniku
Petru Ivanovu iz Koprivnice, župniku Sv. Marije Djevice u Tuhlju, nadoknadu sve štete koju je pretrpio
prije 3 godine. Ovdje je riječ o događaju kada su svećenik Ilija Mikulin uz pomoć Sigismunda
(zagorskog kapetana) te susjednih župnika (Dionizije iz Krapine, Ivan iz Donje Stubice te Henrik
iz Radoboja) opljačkali tuheljskog župnika Petra Ivanova. Opljačkali su mu sve: vino, žito,
posteljinu, odjeću i oko 800 ugarskih forinti. Tuheljski župnik sklonio se u Mihovljan kod
tamošnjeg župnika jer su spomenuti napadači provalili u župni dvor i izbacili tuheljskog župnika
van, zavezali ga i išibali ta ga zarobljena odveli u dvor krapinskog župnika Dionizija. Ondje su ga
mučili i prijetili mu kako bi se odrekao svoje župe a morao se zakleti da ih neće tužiti i još k tome
položiti kauciju od 100 srebrnih maraka.
Ova je isprava od presudne važnosti za povijest mjesta Tuhelj budući da se u njoj po prvi put mjesto
spominje u pisanim arhivskim izvorima. Ona, naime, uvodi Tuhelj u pisanu povijest. Isprava govori o
stanju Tuheljske župe u to vrijeme a gradnju tuheljske župne crkve smješta u razdoblje između 1334.
kad ona nije postojala i 1395. kad je već bila izgrađena a te je godine Petar, sin Ivana iz Koprivnice,
postao njenim župnikom. Nedvojbeno je da je Tuhelj već krajem 14. stoljeća bio napučeno selo, odnosno
župa s velikim brojem stanovnika, no, međutim, ostala se sela na području u ovoj ispravi ne spominju.
U ovoj ispravi sudac Usk dalje navodi "U granicama Zagrebačke biskupije bilo je, i danas postoji,
naseljeno selo koje se zove Tuhelj. U tom naseljenom selu bila je, i sada postoji, župna crkva Sv.
Marije Tuheljske koja ima groblje, krsni studenac, zvona, zvonik, župljane oba spola, župne simbole i
imovinu koja pripada župnoj crkvi." Nadalje se navodi da je do župnoga dvora, s jedne strane javna
cesta, s druge župna crkva, zatim groblje i na kraju razni drugi susjedi. Formulacija "da je svima
poznata kao crkva Uznesenja Marijina" upućuje na to da je tada to bilo proštenjarsko Marijino
svetište. * 21.10. slavi se kao dan općine.
Nema puno podataka prije 16. stoljeća o Tuhlju kao što to nije slučaj ni sa Cesargradskim
vlastelinstvom kojem je Tuhelj pripadao. Kada je riječ o utemeljitelju, problem ostaje nerazjašnjen
sve dotle dok se ne ustanovi tko je bio posjednik Cesragradskog vlastelinstva. Naime, sve do 1399. kad
je Cesargrad i cijelo Zagorje kralj Žigmund darivao moćnim grofovima Celjskim o Cesargradu nema spomena
u arhivskim izvorima, a tada je Tuhelj već bio ustanovljen.
Koliki je bio teritorij srednjovjekovnog Tuhlja nije moguće sa sigurnošću ustanoviti. No, prema
ispravi iz 1463. kojom kralj Matija Korvin daruje Cesargradsko vlastelinstvo štajerskom plemiću
Andriji Paumkirchneru izgledno je da je sredinom sredinom 15. stoljeća Cesargradskom vlastelinstvu
pripadalo 8 sela: Prosenik, Risvica, Kumrovec, Trgovišće, Črešnjevec, Kovačevec, Kraljevec i Tuhelj.
Broj sela porast će u slijedećih stotinjak godina za još 15-ak. Među njima bili su. Benedikovec,
Dragoslavci, Erpenja, Ilinci, Dobretino, Jasenovec Gornji i Donji, Petoslavci, Oslovec, Klokovec,
Montariovec, Oratje Gornje i Donje, Selno, Gradišće i Vudel. U ispravi iz 1463. spominje se i prvi
put Klanjec, mjesto koje će postupno sve više dobivati na važnosti napose kad je 1552. ovdje iz Donje
Stubice premješten tridestnički ured.
Krajem 16. stoljeća (1598.) sastavljen je porezni popis izrađen po vlastelinstvima gdje je područje
Tuhlja svrstano pod vlastelinstvo Cesargrada koji je tada bio u posjedu velikaša Tome Erdödya. Tu se
mogu prepoznati 17 naselja koja se vežu za Tuhelj: Brezje, Črešnjevec, Domavci, Ilinci, Klanjec,
Kumrovec, Lenišće, Lipnica, Orehovec, Gornja Plešvica, Prosenik, Razvor, Setničko, Škrabnik,
Topolovica, Trsteno i Vočji Potok. Tri naselja s ovog popisa kasnije su ponešto izmijenila nazive
no ipak u Starim Ilincima mogu se prepoznati današnji Velinci, u Škrabniku Škrnik dok je današnji
Kumrovec 1598. bio popisan pod starim nazivom Kumrowczy. Skoro trećina naselja iz navedenog popisa
danas više ne postoji pod starim nazivima pa tako se ne zna gdje su bili Orehovec, Gornja Plešivica,
Setničko, Vočji Potok i Domovci.
Cesargradsko vlastelinstvo, pa tako i Tuhelj, nakon smrti posljednjeg Celjskog Ulrika promijenilo je
nekoliko vlasnika sve do dolaska obiteljui Erdödy 1521. Ti su vlasnici uglavnom bili stranci,
pustolovi koji su se našli u službi kralja Matije Korvina a on je njihove zasluge plaćao posjedima u
Zagorju. Nastavit će se... |